Buch lesen: «Dobar temelj [Ein gutes Fundament - kroatisch]»

1. Pokajanje

Isus je rekao da u Njegov ovčinjak (Njegovo kraljevstvo) možemo ući jedino ako prođemo kroz vrata. No, isto tako je rekao da će neki pokušati ući s druge strane, preko zida (Ivan 10, 1).

Put koji je Bog odabrao da se čovjek spasi jest kroz pokajanje i vjeru u Gospodina Isusa Krista. To je jedini put. Bog nikada neće prihvatiti čovjeka koji pokušava ući na neki drugi način.

Ivan Krstitelj, čovjek koji je došao pripremiti put za Gospodina, propovijedao je o pokajanju. To je bio jedini način da se izraelski narod pripremi za Isusa i primi ga kao svoga spasitelja. Ni za nas ne postoji drugi način.

Pokajanje i vjera

Izgleda kao da većina današnjih vjernika ne posjeduje dubinu, posvećenost ni snagu kakvu su posjedovali rani kršćani.

Što mislite, koji su razlozi za to?

Primarni razlog je taj što se većina kršćana nije na ispravan način pokajala.

Povjerovali su u Isusa. No, povjerovali su, a da se prije toga nisu pokajali. Zbog toga je njihovo obraćenje površno.

Samo pogledajmo riječi ove dobro poznate himne:

"Kada i najveći prijestupnik iskreno povjeruje,

U tom trenutku dobiva od Isusa oprost."

Je li to zaista istina; da i najveći prijestupnik dobiva oprost od Isusa samo ako povjeruje?

Ne treba li se prije toga pokajati?

Mogli bismo reći da istinska vjera uključuje i pokajanje. No, ako se to ne objasni najgorem prijestupniku, on će otići uvjeren da je nanovo rođen samo zato jer je povjerovao. I nastavit će živjeti u zabludi.

Poruka koju je sam Isus propovijedao glasila je: „Pokajte se i povjerujte u evanđelje.“ (Marko 1, 15) Zapovjedio je svojim učenicima da propovijedaju istu tu poruku (Luka 24, 47). I upravo su to i činili (Djela 20, 21).

Božja riječ vrlo je jasna po tom pitanju. Ako želite biti na ispravan način obraćeni, ne smijete odvajati pokajanje od vjere. Bog je ovo dvoje spojio u jedno. A što Bog spoji, čovjek neka ne razdvaja.

Pokajanje i vjera su zapravo prva dva kamena temeljca kršćanskog života (Hebrejima 6, 1). Ako se osoba nije na ispravan način pokajala, to znači da će njezin temelj biti manjkav. Zbog toga će cjelokupan kršćanski život te osobe biti manjkav.

Biblija kaže da je „strah Gospodnji početak (ili abeceda) mudrosti“ (Izreke 9, 10). A ako se uistinu bojimo Gospodina, „okrenut ćemo se od grijeha“ (Izreke 3, 7).

Dakle, oni koji se nisu pokajali niti okrenuli od grijeha, nisu naučili abecedu kršćanskog života.

Lažno i pravo pokajanje

Ako ste se pokajali, morate biti sigurni da je vaše pokajanje bilo iskreno. Jer Sotona ima spremno lažno pokajanje, kojim vara ljude.

Sotona zna da većina ljudi živi po samo jednoj zapovjedi koja kaže: „Ne budi uhvaćen!“ Stoga ih uči putevima i načinima kako sagriješiti i pritom ne biti uhvaćen.

Čak će i kradljivcu biti žao ako ga uhvate. Ali to nije pokajanje.

U Bibliji vidimo primjere ljudi čije je pokajanje bilo lažno.

Kada je kralj Šaul bio neposlušan Bogu, priznao je Samuelu da je sagriješio. Međutim, nije želio da to sazna narod. I dalje je tražio čast od ljudi. Nije se iskreno pokajao. Bilo mu je samo žao što je bio uhvaćen (1. Samuelova 15, 24-30). U tome je razlika između njega i kralja Davida koji je otvoreno priznao svoj grijeh kad je upao u njega (Psalam 51).

Kralj Ahab je bio poput Šaula. Bilo mu je zaista žao samoga sebe kad ga je Ilija upozorio da će mu Bog suditi. Čak se odjenuo u kostrijet i tugovao zbog svojih grijeha (1. Kraljevima 21, 27-29). No, nije se iskreno pokajao. Samo se bojao Božjeg suda.

Slučaj Jude Iškariotskog jasan je primjer lažnog pokajanja. Kada je vidio da je Isus osuđen na smrt, bilo mu je žao i rekao je: „Sagriješio sam!“ (Matej 27, 3-5) Svoj je grijeh priznao svećenicima; kao što mnogi i danas čine! Nije se pokajao, iako mu je vjerojatno bilo žao zbog onoga što je učinio. Da se zaista pokajao, prišao bi Gospodinu u slomljenosti i molio za oprost. Ali nije to učinio.

Puno toga možemo naučiti iz ovih primjera, pogotovo o tome što nije pokajanje!

Pravo pokajanje je „okretanje od idola prema Bogu“ (1. Solunjanima 1, 9).

Idoli nisu samo oni izrađeni od drveta i kamena, pohranjeni u poganskim hramovima. Postoje jednako opasni idoli koje ljudi štuju, a koji ne izgledaju tako nepoželjno. To su idoli užitka, udobnosti, novca, imidža, samovolje itd.

Svi smo ih mi štovali godinama. Pokajati se znači prestati štovati te idole i okrenuti se od njih prema Bogu.

Istinsko pokajanje uključuje svaki dio nas: naše umove, osjećaje i našu volju.

Prije svega, pokajati se znači promijeniti mišljenje o grijehu i svijetu. Znači shvatiti da nas je naš grijeh odvojio od Boga. Također znači vidjeti da je cjelokupan način funkcioniranja ovog svijeta usmjeren protiv Boga. A mi se želimo okrenuti od takvog bezbožnog načina života.

Drugo, pokajanje uključuje naše osjećaje. Žalosni smo zbog toga kako smo živjeli (2. Korinćanima 7, 10). Mrzimo sami sebe zbog onoga što smo činili. I još više, preziremo zlo koje postoji u nama, a koje nitko drugi ne može vidjeti (Ezekiel 36, 31).

Tugujemo i žalujemo zbog toga što smo povrijedili Boga svojim načinom života. Tako su reagirali mnogi velikani u Bibliji kad su postali svjesni svojih grijeha. David (Psalam 51), Job (Job 42, 6) i Petar (Matej 26, 75) - svi su oni gorko plakali kajući se zbog svojih grijeha.

I Isus i apostoli potiču nas da plačemo i vapimo nad svojim grijesima (Matej 5, 4; Jakovljeva 4, 9). To je put kojim se vraćamo Bogu.

U konačnici, pokajanje uključuje našu volju. Trebamo podložiti svoju tvrdoglavu volju – želju da sve bude po našem – i učiniti Isusa gospodarem naših života. To znači da smo odsad spremni učiniti sve što Bog traži od nas; bez obzira na cijenu i razinu poniženja koju možemo pretrpjeti.

Razmetni sin se vratio u dom svoga oca kao slomljeni, ponizni mladić, koji je bio spreman učiniti sve što mu otac kaže. To je istinsko pokajanje (Luka 15, 11-24).

Ne moramo priznati Bogu svaki grijeh koji smo ikada počinili. Ionako bi bilo nemoguće sjetiti se svih grijeha. Razmetni sin nije to učinio. Sve što je rekao bilo je: „Oče, sagriješio sam.“ To je sve što mi trebamo reći.

No, prisjetimo se da je Juda Iškariotski također rekao: „Sagriješio sam.“ Ali postoji ogromna razlika između pokajanja razmetnoga sina i Judina pokajanja. Boga ne zanimaju samo riječi koje izgovaramo. On osjeća duh iza tih riječi i u skladu s time radi na nama.

Plod pokajanja

Ivan Krstitelj rekao je farizejima da donesu plodove istinskog pokajanja (Matej 3, 8). Ako smo se zaista pokajali, to će promijeniti naše živote do temelja.

Jedna od prvih stvari koju bismo trebali učiniti nakon pokajanja jest pokušati nadoknaditi ili popraviti štetu za sve ono što smo pogrešno učinili u životu.

Čitamo o Zakeju u evanđeljima. On je bio osvjedočen o svojim grijesima istog trenutka kada je Isus ušao u njegov dom (Luka 19, 1-10). Zakej je bio čovjek koji je volio novac, no razumio je što istinsko pokajanje znači. Znao je da će, ako želi postati Isusov učenik, morati nadoknaditi sve ono pogrešno što je učinio u životu.

To je značilo da će izgubiti puno novca jer je prevario mnoge ljude, no odlučio je pokajati se svim svojim srcem. Zbog toga je rekao Gospodinu da će polovicu svog novca dati siromašnima, a da će onima koje je prevario vratiti četverostruko.

Tek nakon što je Zakej rekao da će ispraviti ono što je pogriješio, Isus je rekao da je spasenje došlo u njegov dom. Spremnost na ispravljanje štete koju smo uzrokovali jedan je od dokaza istinskog pokajanja (Luka 19, 1-10).

U usporedbi koju je Isus ispričao, mudrac je kopao duboko i svoj je temelj postavio na stijeni, ispod slojeva pijeska (Luka 6, 48). Ludi čovjek također je na istome području izgradio svoju kuću, no on nije kopao dovoljno duboko; svoj je temelj postavio na površini, na pijesku.

Ovu usporedbu bismo mogli primijeniti na pravo i lažno pokajanje. Tek onda kada smo voljni donijeti bolne odluke i ispraviti što smo pogriješili, znači da kopamo duboko.

Kada dođemo Kristu, dobro je odvojiti vrijeme odmah na početku za ispravljanje svega onoga iz našeg neobraćenog života što treba biti riješeno. Ako u tome budemo površni i zanemarimo neke stvari, uvidjet ćemo da će naši temelji ostati slabi i da će se naša kuća jednoga dana srušiti.

Što uključuje vraćanje?

Što uključuje vraćanje?

Ako ste varali na porezima itd., sada morate vratiti taj porez. Ponekad možda neće biti moguće vratiti iznos točno određenoj instituciji, ali gdje postoji želja, uvijek će biti načina - ako želimo biti poslušni Bogu! Možemo kupiti poštanske markice ili kartu za vlak i uništiti ih, da budemo sigurni da će novac koji dugujemo državi doista i otići tamo.

Ako ste prevarili ljude, trebali biste im se i ispričati kada im vraćate oduzeto. Ispričajte im i kako je došlo do promjene u vašem životu! Ako vam se čini da nemate hrabrosti učiniti to sami, povedite sa sobom brata dok vraćate što ste uzeli.

Ako ne možete vratiti cijeli dug odjednom, nema veze. Vratite ga u ratama. Ali počnite ga vraćati, makar se radilo o malom iznosu. Bog je prihvatio Zakeja onoga dana kada je odlučio vratiti svoje dugove, a ne nakon što je otplatio sav dug.

Ako ste prevarili nekoga, a ne znate gdje trenutno živi, u tom slučaju možete novac vratiti Bogu – onome koji je pravi Vlasnik sveg novca. To je pravilo Bog dao Izraelcima (Brojevi 5, 6-8).

Kako god bilo, nikada ne bismo trebali ostaviti sebi novac koji smo stekli na krivi način. Bog nikada neće blagosloviti taj novac.

Ako smo nekoga povrijedili ili oštetili na način koji ne uključuje novac, trebamo otići i ispričati se toj osobi te ju zamoliti za oprost.

Poznajem braću koji su mjesecima štedjeli novac, da bi nakon toga ispraznili svoje bankovne račune i vratili porez državi ili carinske takse na kojima su varali. I Bog ih je blagoslovio s nečim daleko boljim od punih bankovnih računa!

Isto tako, poznajem neke koji su pažljivo izračunali sve one iznose kada su putovali javnim prijevozom ili vlakom bez karte da bi nakon toga vratili taj novac. One koji su vjerni u malim stvarima učinit će velike stvari za Boga.

Također poznajem i ljude koji su otišli upravi fakulteta sa svojim diplomama, priznajući da su varali na završnim ispitima. Bili su spremni žrtvovati svoje diplome, ako je bilo potrebno, da bi zadržali čistu savjest. Bog bi uglavnom učinio da uprava fakulteta bude blagonaklona tim vjernicima i oprosti im.

No, to ne mora uvijek biti tako. U tvom će slučaju Bog možda dopustiti da ti uprava fakulteta oduzme diplomu! Ako se to dogodi, to će biti Božja savršena volja za tebe.

Ne želim reći da trebate mučiti sami sebe, pokušavajući iskopati iz sjećanja najmanji grijeh koji ste ikada učinili u životu. Ne. Ne morate to učiniti. Bog će vas podsjetiti na sve ono što trebate riješiti; a trebate riješiti samo ono na što vas Bog podsjeti.

Bit će situacija u kojima nećete moći učiniti apsolutno ništa jer je zlo koje ste napravili suviše komplicirano. U takvim slučajevima, jedino što možete učiniti jest reći Bogu koliko vam je žao i tražiti ga milost.

No, ni u kojem slučaju ne bismo trebali dopustiti Sotoni da nas drži svezane u krivnji i osudi, samo zato što ne možemo ispraviti neku konkretnu situaciju. Bog u potpunosti razumije našu situaciju - i On nas ne muči. Ako ste voljni, Bog će prihvatiti sve što možete učiniti – čak i ako to znači ne učiniti ništa (2. Korinćanima 8, 12).

Slava Bogu na Njegovom milosrđu!

Bog će iskazati čast onima koji iskazuju čast Njemu (1. Samuelova 2, 30). A jedan od načina na koji mu iskazujemo čast jest da budemo vjerni u malim stvarima.

Ako ne vratimo što smo uzeli, taj će nas teret neprestano pratiti, cijeli naš život. Bog će nas ispitati kako bi vidio što više volimo; čistu savjest ili novac, našu čast, naše titule ili čak naša radna mjesta.

Mnogi padnu na ovom testu. No, hvala Bogu što postoji ostatak, u svakome naraštaju - oni koji Boga vole više od bilo čega na svijetu.

Oprostiti drugima

Pokajanje također znači oprostiti onima koji su nam na bilo koji način učinili zlo.

Isus je rekao:

"Ako vi ne oprostite svojim bližnjima, onda ni vaš Otac neće oprostiti vama vaše prijestupe." (Matej 6, 15)

Dalje govori da oprost treba dolaziti iz srca, a ne samo površno (Matej 18, 35).

Bog nama ne može oprostiti ako mi prije toga nismo, cijelim srcem i u potpunosti, oprostili drugima.